Šta nije u redu sa Android satovima

androidAndroid je dobio novu familiju uređaja. Samsung i Sony predstavili su svoje Android satove.

Sonyjev sat nije nova stvar, radi se o drugoj iteraciji SmartWatch modela koju smo već videli i koja je na IFA-i predstavljena kao finalni proizvod. SmartWatch 2 moguće je upariti sa bilo kojim Android telefonom, što je dobro čuti, isporučuje se sa ekranom od 1.6 inča rezolucije 220 x 176 piksela. Model sa silikonskom narukvicom koštaće 179 EUR, a sa metalnom 199.

Samsung se odlučio za drugačiji pristup, Galaxy Gear u prvo vreme radiće samo sa Noteom 3 i novim Noteom 10.1, sa planom da S4, S3 i Note 2 dobiju update koji će ih učiniti Gear kompatibilnim. Gearov Super AMOLED ekran je dijagonale od 1.63 inča i rezolucije 320 x 320 piksela. Koštaće 300 USD.

I Samsung i Sony pominju aplikacije, za Gear bi trebalo da ih ima 70 i dostupne su preko Gear Manager aplikacije na telefonu, dok bi za SmartWatch trebalo da ima 300 aplikacija u Google Playu.

Od pametnih satova puno se očekuje, na primer da konačno presele dosadne i repetitivne akcije sa telefona na form faktor koji je mnogo dostupniji. Još jedan bitan deo priče su senzori, na spravu koju nosite oko ruke moguće je smestiti svakojake merače svega i svačega, koji bi delom zamenili telefone (fitness tracking aplikacije recimo), a u nekom smislu možda bili i samostalni uređaji (sat bi mogao da zameni Fitbit na primer).

Za sve to potreban je pre svega hardver (performanse, povezivost, autonomija), ali možda još važnije ekosistem, ili bar jasan smer u kom će se on razvijati. Na kraju, ali ne i najmanje bitno, ovakva gadgeterija mora igrati savršeno uz sve što sada imamo, uz verovatno ograničenje na ekosistem, što je nažalost nešto na šta se sve više navikavamo.

Hardver

Hardver je možda i najmanje problematičan. Oba primerka verovatno su dobro izrađena, oba proizvođača pominju vidljivost na suncu (čak i da nije tako, važno je da je taj problem u fokusu). Performanse reklo bi se nisu najsjajnije, ali sve to nije neočekivano za prvu generaciju uređaja (mada Sonyjeva je već druga).

Kako stvari stoje autonomija je još uvek problematična kada je Samsung u pitanju, čak i da mogu da izdrže ceo dan, poslednje što nam treba je još jedan gadget koji moramo puniti svake noći. Da ne govorim o tome da dan može biti intenzivan i da uveče možemo ostati i bez sata i bez telefona (što govori u kakvom smo energentskom problemu trenutno). Sony tvrdi da SmartWatch 2 može da izdrži i tri dana „normalnog“ korišćenja.

Ekosistem

Ideja za pametnim satovima u ovom momentu je da budu drugi ekran tableta ili telefona, uz neke autonomne funkcije ukoliko imaju smisla (pomenuti senzori, skupljanje informacija i sinhronizacija direktno sa servisom na primer). To znači da će postojeće aplikacije i servisi morati da imaju neku vrstu smartwatch alter ega, ili čak odvijene posebne verzije sa samostalnim mogućnostima sa ili bez veze sa telefonskom ili tablet verzijom (kada jednom tablet aplikacije krenu da postoje i za Android).

Kako bi pravili aplikacije, developeri moraju imati neke alate za to, preporuke i metode kako se šta radi, pristup mogućnostima samog hardvera, itd. To se jednostavnim jezikom zove SDK (Software Development Kit), Android ga ima otkad je izašao. Android razvija Google, pa ćete, i ako ste najveći laik, povezati da bi sada Google trebalo da objavi novu verziju SDK-a koji će podržavati i pametne satove.

To se nije desilo, a ne znamo ni kada će se desiti. Razvoj za Android satove u ovom momentu je divlji zapad, Sony aplikacije distribuira kroz Play (što je osnovi dobra ideja), ali ih morate tražiti kao „smartwatch apps“, jer nema standardizovanog načina da znate da je neka aplikacija za sat. Ako ćemo završiti tako što će svaki proizvođač praviti aplikacije sa imenima svojih proizvoda, onda je bolje da ne rade ništa. Samsung pak ima svoj menadžer, što je opet logično zato što Google ne obezbeđuje adekvatan način za distribuciju kroz Play.

Svi alati koje biste imali na raspolaganju ako želite da napravite aplikaciju za Android sat predviđeni su za telefone i tablete. Nema ni iole standardizovanog načina za targetiranje ovih uređaja, sve što se sada radi verovatno su manje ili više prljavi hakovi. Prljavi hakovi samo trenutno daju rezultat, teško ih je održavati, a ko zna šta će biti kada Google konačno obezbedi podršku.

Drugim rečima, razvoj aplikacija za pametne Android satove u ovom momentu suštinski ne postoji. Svodi na workarounde i hakove, a tako se ne može graditi ekosistem, i što je još važnije, neki proizvod zvati spremnim za prodaju.

Poslednji i najveći ekser na kovčegu Android satova je fragmentacija. Različitim rezolucijama, dijagonalama, verizijama Androida i proizvođačkim dodacima trebalo bi dodati i fragmentaciju marketplaceova, što je nešto sa čim se još nismo na ovom nivou sreli.

Zbog svega toga developeri moraju da potroše više vremena, što je veća fragmentacija više i teže se razvija, što je teži razvoj veća je verovatnoća da aplikacije neće biti kvalitetne. Sve to na kraju znači veće troškove i lošije korisničko iskustvo.

Dostupnost

Ulagati ima smisla ako postoji tržište. Uprkos svemu ulaganje u razvoj za Android telefone ima smisla, veliko je tržište, što povlači sve ostalo. Velika stvar sa Androidom je i to što razvijate jednom, a podržavate puno uređaja. Makar u teoriji.

Sony je odlučio da ide uobičajenom praksom, SmartWatch je sat za Android uređaje, nešto što u potpunosti ima logike. Nerealno je očekivati da će Android satovi raditi sa drugim operativnim sistemima, i obratno. Kada Google uradi šta se mora uraditi, SmartWatch će imati podršku u Playu, aplikacije, i sve će biti na svom mestu.

Samsung je pak pošao drugim putem, ne samo da Gear neće raditi sa drugim Android telefonima koji nisu Samsung, već neće raditi ni sa svim Samsung Androidima. Aplikacije se za sada instaliraju kroz Gear Manager aplikaciju na telefonu i nemaju nikakve veze sa Google Playom.

Kao što je pomenuto, to znači da smo dobili novi nivo fragmentacije: marketplace fragmentaciju. Ako ste do sada morali da radite sve i svašta da bi vaša aplikacija radila na svim Androidima, za Gear ćete verovatno morati da je objavite na novom marketu.

Gear je prva Android sprava isključivo vezana za Samsung ekosistem (da, Samsung ga ima, ima svoj market za Android aplikacije, servise, itd.) što bi moglo biti vesnik onoga što već neko vreme izgleda logično i očekivano: Samsung Android. Ako daleko najveći proizvođač Android uređaja u ovom slučaju odluči da praktično napravi svoju verziju operativnog sistema (ono što zovete Android ustvari su Android i Google servisi u paketu), to nikako nije dobro za Android satove kao novu familiju uređaja.

iWatch

Android satovi su u ovom momentu su zombi uređaji. Spave koje ne postoje za svoju platformu, bez ekosistema, sa improvizovanim operativnim sistemom, skupi, i u startu fundamentalno podeljeni. Teško je naći nešto dobro u vezi da njima u ovom trenutku.

Sa kupovinom bi trebalo sačekati bar dok se Google ne umeša u celu stvar, napravi Nexus sat ili bar obezbedi podršku u Androidu za ovakav form faktor, te dok prve normalne aplikacije ne krenu da stižu na normalan način. Kada će to biti ko zna, iWatch sa gotovo izvesno pripremljenim okruženjem za razvoj aplikacija i spremnim developerima stići će sigurno pre, a ne bi trebalo zaboraviti ni na Microsoft.

Lako se može desiti da satovi dožive goru sudbinu od tableta. Android tableti krenuli su gotovo na isti način, dosta je vremena prošlo od prvog Android tableta do podrške za tablete u Androidu. Ono na šta satovi ne mogu računati, a na šta, da ironija bude veća, tableti još uvek računaju su telefonske aplikacije.

Depresivno je i to što sve ovo izgleda kao preuranjeno predstavljanje poluproizvoda samo zato što se očekuje da Apple uskoro predstavi iWatch. Da stvar bude još gora, Appleov verovatno neće biti fail, što će u velikoj meri odlučiti sudbinu Android i Samsung satova, bar za neko vreme.

Steta, a baš sam se radovao.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *